Piše: Mladen Bićanić – Oslobođenje, 07.07.2023.
Predstavom “Kralj Tvrtko”, rađenom po motivima romana “Ljetopis o kralju Tvrtku” Jasmina Imamovića u režiji Dine Mustafića i produkciji BKC-a iz Sarajeva, otvoren je natjecateljski program 42. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu
”Ovaj roman/hronika nije samo svjedočenje o važnosti prvog bosanskog kralja Tvrtka i periodu srednjovjekovne Bosne, već zapis koji mnogo više govori o današnjoj Bosni i Hercegovini. Bosanski rudnici koji rade bolje nego ikad prije, gospodarska komora koja nikad nije bila bogatija, Bosna kao prostor slobode vjeroispovijesti i različitosti, te kao jedina europska zemlja u kojoj je zabranjena trgovina robljem; sve navedeno, nažalost, pripada opisu srednjovjekovne Bosne.
ROBOVLASNIČKI ODNOS
Danas svjedočimo robovlasničkom odnosu prema iscrpljenim radnicima, ispražnjenim državnim kasama i korupciji, vjerskoj netrpeljivosti i etničkim podjelama, zemlji koja nestaje… Ispreplićući povijesne dokumente i činjenice s fikcijom, autor historijskim likovima i događajima daje emocije i dileme današnjeg čovjeka, podsjećajući nas da smo svi mi samo ljudi od krvi i mesa koji će jednog dana nestati. Pitanje je što ćemo ostaviti iza sebe?” Tako Emina Omerović, dramaturginja u predstavi “Kralj Tvrtko” nastaloj prema motivima romana “Ljetopis o kralju Tvrtku” tuzlanskog političara, pravnika i književnika Jasmina Imamovića, u dramatizaciji Željka Hubača i režiji Dine Mustafića (scenografija Osman Arslanagić, kostimografija Amra Zulfikarpašić, kompozitor Damir Imamović), a u produkciji Bosanskog kulturnog centra iz Sarajeva, sažima sve ono bitno što se htjelo inscenirati ovim romanom i dati to na kazališno prihvatljiv način. Selektorica ovogodišnjih, 42. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu Hasija Borić, koje je upravo ova predstava i otvorila, otkriva da “…Jasmin Imamović ne piše samo historijski roman o srednjovjekovlju, on ne slijedi i ne iznosi puku rekonstrukciju događaja, već kao literat ulazi u dramu vremena u kojemu je živio Tvrtko, dramu bosanskog čovjeka, dramu koja se ponavlja do dana današnjeg. To ponavljanje mogli bismo nazvati paradigmom bosanskog udesa, gdje je jedna mala bosanska država uvijek iznova plijen interesa velikih.
Sveukupna ljudska historija je nepregledni niz krvoprolića i klanja, ali Imamović se, kao i Mustafić, toj kainovskoj predodžbi suprotstavlja idejom o humanosti, o vjeri u čovjeka”, zaključuje Hasija Borić. Vrlo uigran i ideji predstave predan glumački ansambl predvodi Muhamed Hadžović u naslovnoj roli kralja Tvrtka, uz njega tu je njegov odani ljetopisac Hotjan, igra ga Aldin Omerović, nastupaju i Kaća Dorić, Vanja Matović, Helena Vuković, Enes Salković, Mehmed Porča, Mirna Jogunčić, Mirza Ćatibušić, Elmir Krivalić i Filip Soldat.
O samoj ideji predstave najbolje govori i završni monolog kralja Tvrtka: “Moja religija je ljubav i ja vas, poštujući vašu vjeru, pozivam da se ujedinimo, jer ako u tome budemo uspjeli, imaćemo snage da se odupremo onima koji u nama ne vide braću, nego robove, koji za naše rodne grude nisu vezani ljubavlju, nego interesom. A ako u tome ne uspijemo, svi ćemo nestati i biće kao da nas nikada nije bilo”. Proročanstvo, kletva ili posljednja opomena iz drevnih vremena – budućnost će pokazati kako će se ova Tvrtkova misao zaista i ostvariti.
Izbornica 42. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu odabrala je sedam pozorišnih predstava za natjecateljski program, dolaze iz Sarajeva, Zenice, Mostara, Banje Luke i Tuzle. Drugo veče izvedena je predstava “Tri dana ili Uspon i pad gospodina B.” suvremenog češkog dramatičara, teatarskog kritičara, esejista i novinara Romana Sikore, u režiji Tanje Miletić Oručević, dramaturginja je bila Nedžma Čizmo, scenografkinja i kostimografkinja Sabina Trnka, muziku je skladao Husein Oručević, nastupio je glumački ansambl Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice: Nusmir Muharemović u glavnoj roli gospodina B, potom u više uloga Snežana Vidović, Adem Smailhodžić, Siniša Vidović i Zlatan Školjić. O predstavi je već dosta rečeno u “Oslobođenju”, a treći dan Igara u potpunosti je pripao Mostarcima. Ovogodišnje Igre, naime, posebnu su pažnju ovog ljeta poklonile ljudima iz teatra: glumcima, piscima, scenaristima, dramaturzima, scenografima – kojih više nema, koji su nas nedavno napustili. Svojevrsni hommage tim ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkom pozorištu, pa i šire, gotovo da je poseban segment ovogodišnjih Igara – govorilo se o književniku Dževadu Karahasanu (1953-2023), dramskom piscu i dramaturgu Hasanu Džafiću (1959-2023), glumcu Saši Petroviću (1962- 2023), a kada je o kazališnim poslenicima iz Mostara riječ, o glumcu Velimiru P. Njiriću (1948-2022) i scenografu Davorinu Briševcu (1957-2022). Te, treće večeri Igara gostovao je i umjetnički ansambl Hrvatskog narodnog kazališta iz Mostara sa praizvedbom drame “Sretni ljudi” Nine Mitrović, redatelja Ivana Lea Leme, dramaturški dio posla, uz redatelja, obavio je i Dragan Komadina.
VJEŠTO SPOJEN MOZAIK
Scenografkinja je Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, autor glazbe Zvonimir Dusper Dus, praizvedba je bila koncem siječnja ove godine. Igra vrlo skladno i sa puno razumijevanja za sve bravure ovog nimalo lakog dramskog rukopisa, budući da je riječ o nekom, vrlo vješto spojenom mozaiku, gotovo kaleidoskopu različitih, po formi i sadržini, šarenih stakalaca/monologa kroz koje se otkrivaju likovi, ali i krajnji smisao te pozorišne igre – tu je, kao i uvijek, odličan Robert Pehar, on je Gospodin čovjek, zajedno sa njim i uz njega tu su, kao publika u nekom imaginarnom kazališnom komadu: Sanda Krgo Soldo, Miro Barnjak, Nikolina Marić, Mirela Mijačank Kordić, Ivan Skoko, Ivo Krešić, Vedran Vilogorac, Damir Čobo, Mario Bošnjak i Ana Franjčević, kao mala biljeterka u tom teatru van stvarnosti, smještenom negdje u predjelu fikcije, sred prostora mašte i imaginacije Nine Mitrović. Koja o svom komadu kaže: “…Publiku je kazalište danas zanemarilo i želim je ovim tekstom vratiti u centar teatra – taj osjećaj zajedništva u društvu koje se svim silama trudi da čovjeka odaleči od čovjeka. Bez toga smo usamljeni i nesretni, a ‘Sretni ljudi’ kao i svi moji tekstovi do sada u konačnici otvaraju jedno te isto pitanje – zašto se ne znamo približiti jedni drugima i zašto nam je tako teško savladati umijeće življenja?”
U takmičarski program 42. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu (direktor je Fikret Čančar) selektorica Hasija Borić uvrstila je i ove predstave: “Ivanov” A. P. Čehova u režiji Paola Magellija, NP Sarajevo, “Gospođica” Ive Andrića, redateljica Đurđa Tešić, NPRS Banja Luka, “Djelidba” Skendera Kulenovića u režiji Miralema Zubčevića, NP Tuzla i “Perzeide” Emine Kovačević, redateljice Karmen Obrdalj, NP Mostar, a sve ih ocjenjuju dva žirija: stručni i onaj publike.
