Na prijedlog Doma kulture Jajce, naš prijatelj i dugogodišnji saradnik Dževdet Tuzlić je, odlukom Općinskog vijeća Jajce, proglašen počasnim građaninom općine Jajce. Priznanje je uručeno u pozorišnoj sali Doma kulture, na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Jajce održanoj 23.02.2026. povodom Dana općine Jajce.
Dževdetu čestitamo, a ovim putem prenosimo riječi zahvalnosti našeg počasnog građanina:
Drage Jajčanke, dragi Jajčani,
A sada mogu reći i dragi sugrađani, zar ne !?
Prije svega želio bih vam čestitati Dan općine koji se obilježava i poželjeti vam uspješne dane i godine koji stoje pred vama.
Želio bih zahvaliti za iznimnu čast koju ste mi ukazali ovim činom proglašenja moje malenkosti počasnim građaninom.
Počasnim građaninom ne bilo kakvog grada, već grada nad gradovima. Poput one biblijske „pjesme nad pjesmama“, koja se ističe svojom ljepotom među mnogim koje su napisane, a takvu više niko i nikada nije dostigao.
I ovaj grad je jedinstven i neponovljiv. Ima još mnogo lijepih gradova, ali kao ovaj, u ambijentu dvije rijeke, sa vodopadom u njegovom jezgru… e to nema nigdje. I na tome mu i zavide i dive mu se, možda su ljubomorni, ali srce i damari signaliziraju iskonsko osjećanje: kako je to čista ljepota koja dolazi iznutra.
„Ne gledaj svjetlo oko mene, već vatru što gori u meni“, zapisao je jedared persijski mislilac i pjesnik Saadi Širazi.
Kao da je htio reći da se u nama krije suština ljudske osjećajnosti koja će svojom snagom obasjati i sve one oko nas. E takav je grad Jajce čiji je svečarski dan neraskidivo povezan sa srednovjekovljem koje je generalno označilo procvat i ljudskog uma u duhovnosti.
Priznanje primih na dragoj pozornici koja je mnogo godina ranije, na poprištu umjetnosti iznjedrila i TV serijal pod naslovom „Neka Igre traju“, u kojem protagonisti Pozorišnih/kazališnih igara govore o tradiciji dugoj pet decenija. Taj serijal o enormnom pozorišnom iskustvu i vrijednostima koje su proistekle sa festivala, zavještanje je budućim generacijama.
Jer ova vremena prepuna su zaborava o vrijednostima koje su dio bolje prošlosti ovog prostora.
Sada na ovoj pozornici stojim u sasvim drugoj poziciji.
I kažem: kao Igre, neka traje i ovaj grad.
I razvija se po mjeri unutarnje ljepote i u suglasju sa gabaritima srednjovjekovnih kamenih artefakata koji su postali njegova suštinska scenografija.
Moram dodati kako mi je Jajce svoje darove izručivalo i prije.
Upijao sam riječi o njegovim vrednotama koje su sa mnom dijelili Enes Milak, Hašim Purivatra, Halid Bubrić, Sead Bajrić, Tvrtko Zrile, Pašaga Hodžić ili Isak Pičoni, pa česti dolasci i boravci uz druženja sa glumcima, rediteljima i svim drugim akterima pozorišnih predstava.
A koliko su se Igre simbiotički pomiješale sa mojim životom, svjedoči i činjenica da sam se jedne godine, kada sam bio član Žirija, ovdje i zaljubio, Jajčanku Almu oženio… pa s njom dobio dodatni dar, ćerku Emmu.
A duboka veza proističe i iz činjenice da sam rođen u Kotor Varošu uz čiju se prošlost neizostavno veže ime Hrvoja Vukčića Hrvatinića, čije kameno uzvišenje, koje kolokvijalno zovemo Grad, doduše značajno ruiniran i danas o tome svjedoči.
Dževdet Tuzlić
