najava za 01.07.2025. peti dan pozorišnih/kazališnih igara bih u jajcu

Vahid Duraković je rođen 1971. godine u Bugojnu. Diplomirao je na FPN Univerziteta u Sarajevu, Odsjek socilogije. Zvanje magistar dramaturgije stekao na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Dobitnik je nagrada za dramske tekstove, radio-drame, monodramu, kratke priče i filmske scenarije. Po njegovom scenariju su snimljeni kratki igrani film “Majka” (2021.) i dugometražni igrani film “Djeda Mraz Bosni” (2023.), podržan od filmskih fondacija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Dobitnik je Nagrade „Safet Ćišić“ za najboljeg menadžera u kulturi u BiH (2013.). U Kulturno-sportskom centru Bugojno od 2007. do 2018. obavljao je dužnost direktora te ujedno bio direktor Festivala FEDRA, Susreta pozorišta/kazališta lutaka BiH i Bugojanskog lutkarskog bijenala. Objavljene su mu dvije knjige drama, zbirka pripovijetki “Kletva”, knjiga kratkih priča “Četiri parole i dva ljubavna stiha” i teatrološka studija o Bijenalu jugoslovenskog lutkarstva “Laboratorija lutkarstva”.
Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine.

Ovo je izuzetno vrijedna i važna teatrološka studija koja, sumirajući razvoj jednog specifičnog oblika teatra, ukazujući na umjetničke i estetske transformanse lutkarstva, artikulira značaj umjetničkih pravaca u suvremenoj lutkarskoj, ali i uopće teatarskoj dramaturgiji

Predstava “Tango” ironično i sarkastično ismijava propast društva, govori o generacijskom jazu u savremenom društvu i o tome kako konformizam, anarhija, entropija i formalizam dolaze u sukob među generacijama. Ova drama sa dosta komičnih elemenata pokušava se fokusirati na pronalaženje odgovora ima li u takvoj zajednici mjesta za intelektualca.

Predstava „Tango“ istražuje haotično društvo obilježeno konformizmom i nedostatkom vrijednosti, na primjeru jedne porodice koja je ogledalo tog društva. Autoritet se pojavljuje kao brutalna sila koja iskorištava zbunjenost. Ono što je posebno zanimljivo u vezi ove predstave je činjenica da se sva kritika društva i prijetnji koje u njemu postoje dešava u nizu izrazito komičnih scena.
Radnja predstave je smještena  u haotični dom Stomila i Eleonore, roditelja Artura, studenta medicine. Prostorija u kojoj se cijela radnja odvija, ispunjena je razbacanim namještajem i relikvijama iz prošlosti. Nepotrebni predmeti zatrpavaju prostor, naglašavajući nered u njihovim životima. Artur pokušava usaditi red i smisao u svoj i život svoje porodice, ističući nedostatak vrijednosti i nepromišljeno ponašanje svakog člana te porodice. Artur vjeruje da će tradicionalnom ženidbom za mladu Alju izgraditi smislen život. Teško uspijeva postići zamišljeno, jer mu je svaki korak ispunjen mnoštvom prepreka – što boemskim stavovima svoga oca Stomila, što zbog uljeza Edeka, koji ocrtava nezaobilaznu stvarnost i remeti njihovu porodičnu dinamiku. Napetosti se dodatno zaoštravaju kada dolazi do očigledne naklonjenosti Edeku, od strane cijele porodice.