Jučer je u Gradskoj galeriji Jajce otvorena Izložba SIMBIOZA FOTOGRAFIJE I POEZIJE, RUKOPISI SJEĆANJA, autora Edine Demir – Šahman i Stjepana Jelice. Promotor izložbe je bio Strajo Krsmanović. Izložba će biti otvorena narednih 10 dana u Galeriji Doma kulture Jajce.
Izložba se sastoji od 25 pjesama autorice Edine Šahman i 27 fotografija u boji autora Stjepana Jelice, naših Jajačkih umjetnika. Edina se pisanjem bavi već od malih nogu, ali u posljednje vrijeme počela je da se bavi izlagačkim dijelom. Radovi koji su izloženi u Gradskoj galeriji Jajce čine prvu knjigu pjesama Edine Šahman, koja je u toku štampanja, a ova Izložba je ujedno i premijera onoga što će biti u knjizi. Stjepan Jelica kroz svoje fotografije poigrava se photoshopom, najčešće fotografiše prirodu i sitne, teško uočive detalje, a kako kaže ova Izložba je svojevrsni omaž djetinjstvu i odrastanju u Jajcu. Direktor Doma kulture Jajce Fikret Čančar kazao je kako ova Izložba dio nastojanja da damo priliku našim ljudima koji žive izvan Bosne i Hercegovine da promovišu svoju umjetnost i svoje radove u svom gradu.
“Ono što je meni zanimljivo i lijepo, je lakoća i jednostavnost pisanja i nenametljivost. Edina dok piše ne traži od nas da mi doživljavamo ono što ona doživljava, ona nas jednostavno uvodi, postavlja nam neke uvertire i onda je na nama koliko ćemo mi osjetiti ono što je ona osjećala u tom trenutku dok je pisala. Ono što je meni posebno dopadljivo kod ovih 27 izloženih fotografija Stjepana Jelice u našoj Galeriji jeste što ne zadovoljava da nam prenese samo motiv onakav kakav jeste, da samo slika i da mi to gledamo, da nam predstavi neki banalan prikaz stvarnosti. Stjepan voli da se poigra sa svojim fotografijama, da koristi fotošop, do granica da čak nekada te fotografije postaju apstraktne. Stjepan želi našu pozornost, našu maštu i naše viđenje onoga kako je on vidio taj predmet. Svako od nas će to doživjeti na svoj način, ovo je bio moj doživljaj.
“, kazao je kustos Galerije Doma kulture Jajce, akademski slikar Samir Hažbić.
PORASTI
Porasti, pogledaj šta smo postali
Dok u prsima proljeće se budi
Postali smo veliki, živeći tuđe živote
a pune naše sreće
Odrasli smo, vidi kako nam se siju uspjesi
a daleki su realnosti naših smjelih želja
Probudi se dragi
Bijelom kočijom žurimo da odemo od bola što za nama diše
Uzmi moju ruku dok nam vjetar puše kosu s lica
Ustani da beremo jorgovan pod prozorom one moje male sobe
i pogledah u dlanove pune moje želje da prate crne tragove na tvom licu
Probudi se i porasti…
“Ovo je pjesma sa kojom je sve i počelo. Jedne prilike smo Stjepan i ja razgovarali i poslala sam mu baš ovu pjesmu, upravo simbolično, jer se tu rodila ideja da mi nešto zajedno stvorimo”, kazala je Edina Demir- Šahman.
“Edina i ja smo jedna od onih generacija koja je naprasno morala prekinuti odrastanje, mislim da smo danas dobro i da se moramo vraćati svojim korijenima, to nas drži u nekim našim olujama, a čovjek takav kakav jeste uvijek je okrenut budućnosti, a uvijek vezan za traganjem za izgubljenim vremenom. Ovu našu zajedničku izložbu smatram našim zajedničkim omažem našem djetinjstvu i odrastanju u Jajcu. Meni je tad bilo lijepo, sad mi je lijepo i ja sam opet došao, a evo nek slika i poezija kažu ostatak”, kazao je Stjepan Jelica.
Riječi promotora Izložbe Straje Krsmanovića:
“Veliko zadovoljstvo i čast mi je što sam večeras ovdje upoznao ove umjetnike, radujem se novom poznanstvu, a najljepše je kad ljude prvo upoznamo kroz njihov rad. Ovo je jedna impresionistička fotografija za sve nas koji volimo prirodu, a kada dođeš u Jajce ne možeš ne voljeti prirodu. Kada gledate ove fotografije uvjerite se koliko priroda ima nijansi, koliko toga ne vidiš kad gledaš svojim očima, dok ti neko ne otkrije na neki drugi način, očito se Stjepan bavi tim gledanjem u prirodu kroz vlastite oči, vlastiti objektiv, a što je važnije kroz vlastitu osjećajnost. Ove imresionističke fotografije polaze negdje iznutra, predmet koji se fotografiše je samo povod, a rezultat ono što se osjeti negdje iznutra, svojom dušom, svojom mišlju, svojim osjećanjima. Kroz pjesme koje sam uspio pročitati dopada mi se prožimanje riječi i sudbine. Ako išta obilježava život i naša čula su riječi i slika i kad se oni prožmu kroz taj jedan način koji budi osjećajnost, koji nije samo preslikavanje života doslovno, nego budi neke nove porive, onda dobijemo jedan fin utisak”.
